Lino! Vjetar je savršen. Vrijeme je da napravimo papirnatog zmaja o kojem već danima pričamo - uzviknuo je Dado.

- Slažem se Dado, vjetar nas već predugo gnjavi. Vrijeme je da mi njega malo zagnjavimo - odgovorio sam mu kroz osmijeh.

- Ja ću donijeti papir i konac - sretno je uzviknuo Dado

- A ja idem potražiti drvene letvice i škare, znam da sam ih vidio negdje u blizini.

Skupili smo sav pribor koji nam treba za izradu letećeg zmaja i počeli ga sastavljati. Dado je ravnalom mjerio papir, a ja sam škarama rezao.

- Lino, mislim da je naš "strašni" zmaj spreman za let - ponosno je rekao Dado.

- I ja mislim... ali čekaj... - Dodao sam još slova D i L na zmaja kako bi svi znali tko ga je obuzdao.

- Dado, ti prvi pusti zmaja - rekao sam mu nakon što smo došli na livadu.

- Može - hrabro je uzeo zmaja i pustio ga u vjetar.

Zmaj se digao visoko u nebo, a Dado je zadovoljno trčao za njim.

- Dado pazi!!! - uzviknuo sam, a Dado je u tom trenutku punom brzinom išao prema rijeci.

- Lino, ne mogu ga zausta...

Prije nego je izgovorio rečenicu do kraja, upao je u rijeku. Brzo sam mu priskočio u pomoć...

- Dado, jesi li dobro - upitao sam ga.

Dado je potpuno mokar stajao na plitkom dijelu rijeke i ljutito gledao u zmaja koji je odletio dalje i zapleo se u propeler stare vjetrenjače.

- Lino, kakva je ono "avion-kuća" - zamišljeno je gledao Dado u vjetrenjaču.

- To ti je vjetrenjača Dado - nasmijao sam se.

- Hoće li poletjeti s tim velikim propelerom na krovu - upitao je.

- Neće Dado, ali će svojim mlinom samljeti pšenicu i kukuruz uz pomoć vjetra, kako bismo mi mogli jesti fine kašice.

- To uopće nije fora, kada već ima tako veliki propeler mogla je barem malo poletjeti - razočarano je odgovorio Dado.

- Slažem se - odgovorio sam mu - Dado, a što kažeš da mi radije napravimo papirnati brodić, stavimo na njega papirnati propeler i pustimo ga u rijeku. To bi moglo biti zabavno.

- Može Lino, i onako mi danas vodene aktivnosti, očito, idu od ruke - zajedno smo se nasmijali.