Tek što sam namazao Lino Ladu na palačinku i spremao se pojesti je u nekoliko zalogaja, s vrata se začuo Dado…

- Lino! Dođi brzo u dnevni boravak, moram ti nešto pokazati! - rekao je uzbuđeno.

Došao sam u dnevni boravak, a Dado je tamo otvarao jako zanimljiv paket...

-Lino, pogledaj! Nabavio sam dijelove strujnog kruga… Sad ga možemo sastaviti i upaliti lampicu. Samo moram provjeriti imam li sve dijelove… Otpornik je tu, prekidač je tu, žice su tu, baterija… Nije tu!!! Lino, nema baterije...

- Jesi li siguran? - pomalo razočarano sam ga upitao - provjeri još jednom u kutiji.

- Provjerio sam, nema baterije… Izgleda da ništa od našeg paljenja lampice - tužno je uzdahnuo.

- Imam ideju - uzviknuo sam - možemo umjesto baterije koristiti krumpir!

- Krumpir?! - začuđeno je upitao Dado - pa ne želimo raditi pomfrit, nego upaliti lampicu…

- Vjeruj mi, idemo u kuhinju, sigurno će “upaliti” - nasmijao sam se.

- Ali Lino, kako je moguće da to uopće radi?

- Radi zbog kemijske reakcije unutar krumpira koja mijenja kemijsku energiju u električnu - odgovorio sam ponosno.

Došli smo u kuhinju, pripremili krumpire i naš mali eksperiment je počeo…

- Ništa se ne događa - prokomentirao je Dado.

- Treba nam više krumpira - odgovorio sam.

Tek što smo dodali još jedan krumpir u naš strujni krug, lampica se upalila… I zatim, nakon nekoliko sekundi, ugasila.

- To je to? - razočarano je upitao Dado.

- Izgleda da da - odgovorio sam.

- Pa kakav je to strujni krug koji radi samo nekoliko sekundi?

- “Začarani” - nasmijao sam se - par sekundi daje energiju lampici, a zatim od njega napraviš pomfrit i onda daje energiju nama.

- Takav strujni krug mi se čak i više sviđa od pravog - odgovorio je     Dado i prasnuo u smijeh.