Lada često noću promatra nebo. Tako je veliko i puno zvijezda. Uvijek je pričala da bi bilo lijepo kad bi se na njega moglo dodati malo boje.

 

- Zamisli Lino, ples svjetla na nebu kojeg obasjavaju zvijezde! Ne bi li bilo lijepo kad bi tako nešto bilo moguće?
Znao sam da je moguće. Na Sjeveru. Gdje se pojavljuje polarna svjetlost.

Htio sam joj ispričati sve o tome prije nego li stignemo na odredište.
- Znaš li Lado da se polarna svjetlost naziva još i Aurora Borealis?
- Nisam znala...
- Naziv je dobila od riječi Aurora, što na latinskom znači zora i Boreas, prema grčkom bogu sjevernog vjetra.
- Zanimljivo
- Zamisli - nastavio sam pakirajući opremu za put - kad Sunčeve čestice, zbog Zemljinog magnetnog polja, dođu u doticaj s određenim plinovima stvara se svjetlost u bojama vidljiva na mračnom nebu.
- Ništa ti ja to ne razumijem - ostala je Lada zbunjeno
- Sunčeva svjetlost odašilje čestice - trudio sam se pojasniti - Mislim, radi to cijelu godinu, ali u zimskom periodu je noć dovoljno tamna da bi ta svjetlost bila vidljiva. I onda se čestice spoje s različitim plinovima. I ovisno o tome s kojim plinom se spoje, mi na nebu vidimo različite boje.
- Sad mi je jasnije! - zaključi Lada.

Kad loviš Auroru, nikad ne znaš što će ti sve zatrebati. Zato sam ja posudio i spakirao čak pet fotoaparata i tri kamere. Naravno, uz osam stativa. Dva diktafona za slučaj da se stvarno čuje prasak ili pucketanje kad se pojavi na nebu, kao što piše u nekim knjigama. Spakirao sam i teleskop i dva dalekozora. Uzeo sam i veliki blok te vodene boje kako bih na papir mogao prenijeti svoj doživljaj. Bio je tu i mali blok i kemijska kako bih mogao zapisati svoje misli i bilješke. Na kraju sam u ruksak ubacio i rječnik stranih riječi. Da se nađe.

Krenuli smo u lov na Auroru! Snowmobilom smo se uputili na tamno mjesto daleko od svjetala grada.
- Lino, a što ako je propustimo? - upitala me Lada zabrinuto
- Ne boj se Lado, nećemo je propustiti - ohrabrivao sam je - iako je polarna svjetlost prirodna pojava, a one su nepredvidive, mi smo spremni na apsolutno sve - pojašnjavao sam joj dok sam uokolo postavljao opremu. - Ne samo da je uz ovoliko opreme ne možemo propustiti, nego ćemo je moći pokazati svima kad se vratimo.

Spreman da sve zabilježim, držeći fotoaparat u jednoj, a blok u drugoj ruci, čekao sam svjetlosni spektakl.

Odjednom, veliki, sjajni luk u neprestanom pokretu osvijetli noć. Blistave zrake svjetlosti se rašire poput lepeze. Svijetlile su kao jaki reflektori koji se iznenada počnu pomicati gore-dolje.

- Kako je moguće da su ovo plinovi? - zabezeknuto je pitala Lada
- Ne znam - odgovorio sam joj piljeći u nebo.

Zbog pogleda na tu veliku plamenu zavjesu koja visi s neba i njiše se lijevo-desno zaboraviš na sve. Zaboravi bilo koju boju koju si ikad u životu vidio. Ovo je nešto posebno. Hipnotizirano smo gledali u pokretne nabore nebeske zastave i njene šarene treperave plamenove zaboraveći to zabilježiti.