Danas me moja prijateljica Biba nazvala i tužnog glasa mi se pojadala.

- Lino, cijeli dan pokušavam napraviti eksperiment, ali ništa se ne događa… Možeš li mi, molim te, doći pomoći?

- Naravno Biba! Stižem odmah.

Kada sam stigao kod Bibe, stajala je nasred dvorišta s hrpom boca i balona oko sebe. 

- Biba! Zar ti stvarno trebaju sve te boce i baloni za taj eksperiment? - začuđeno sam upitao.

- Ne Lino, treba mi samo jedna - tužno je odgovorila - ali pokušavam na sve načine napraviti eksperiment, a ništa ne uspijeva.

- Reci mi što treba napraviti pa možda ja pronađem rješenje.

- To bi bilo divno Lino - obradovala se - Samo što moramo biti brzi jer za eksperiment nam je potrebno sunce koje uskoro zalazi, a čekala sam ga tri tjedna da se pojavi u ovoj kišnoj jeseni i tko zna kada će se opet pojaviti.

- U redu, reci mi brzo što nam je sve potrebno?

- Treba nam boca i balon koji navučemo preko grla te boce. 

- Evo... Napravio sam to.  Što bi se sada trebalo dogoditi?

- Sad kada sunce zagrije bocu, topli zrak u njoj bi se trebao podići i napuhati veliki balon.

- Biba... - pogledao sam je sa smiješkom - mislim da znam u čemu je problem.

- Pa to je odlično - uzbuđeno je uzviknula - u čemu je problem?

- Mislim da ovo “zubato” sunce možda nije dovoljno jako da zagrije bocu, ali čak i da je, sumnjam da bi se išta dogodilo.

- Zašto to misliš Lino - pogledala me s čuđenjem.

- Mislim da zrak, koliko god da se zagrije u boci, teško da će proći kroz čep koji smo ostavili na njoj - prasnuo sam u smijeh.

- Pa kako sam na to mogla zaboraviti - nasmijala se i Biba - a na sve sam pazila.

- Biba! Sjetio sam se nečega - uzviknuo sam - mogli bismo taj eksperiment napraviti tako da bocu uronimo u kanticu s toplom vodom koja bi trebala dovoljno zagrijati zrak u njoj da napuše balon.

- To ti je odlična ideja Lino, samo moramo paziti na jednu stvar.

- Koju Biba - upitao sam.

- Ne smijemo ponovno zaboraviti skinuti čep s boce - zajedno smo prasnuli u smijeh.