Lino, stvarno nisam očekivao da će ovdje biti toliko hladno - promrmljao je Jari prolazeći zaleđenom stazom na našem malom izletu u planine.

Stvarno je - odgovorio sam - šape su mi se toliko “zaledile” da jedva držim Moj prvi flips.

Moram priznati da više volim ljeto - prokomentirao je Jari - da se mene pita, svugdje na svijetu bi uvijek bilo toplo.

Uf, onda je možda bolje da te se ne pita - nasmijao sam se - koliko god da je ljeti ugodnije, bez zime i hladnoće naš svijet više ne bi bio onakav kakvog ga znamo.

Misliš bio bi bolji - začuđeno je upitao Jari.

Ne Jari, baš suprotno. Zato globalno zatopljenje i je toliko velik problem. Bez zime, nema niti normalnog života na Zemlji.

Ne znam za globalno, ali meni bi dobro došla još jedna jakna da me “lokalno” utopli - kroz osmijeh je prokomentirao Jari i nastavio - Lino, je li to globalno zatopljenje razlog zašto ledenjaci “plaču”?

Tako je, kako se naša planeta sve više zagrijava, tako se tisućama godina stari ledenjaci tope i milijuni životinja gube svoje prirodno stanište.

Pa to je grozno - tužno je prokomentirao Jari - pa možemo li nekako ponovo “ohladiti” naš planet?

Naravno - veselo sam odgovorio - samo moramo biti složni i više paziti na svoje svakodnevne navike. Jer već i male promjene poput toga da u trgovini koristimo platnenu vrećicu, umjesto plastične i da u školu idemo biciklom, a ne autom, mogu napraviti veliku razliku.

Pa to stvarno nije teško, ja već sada uvijek nosim platnenu vrećicu, a i baš sam se zaželio vožnje biciklom - uzbuđeno je zaključio Jari.

I ja sam, ali mislim da će moj bicikl ipak pričekati proljeće, a do tada ću se “voziti” na svojim novim čizmicama - prasnuli smo u smijeh obojica.

Znaš što Lino, mislim da zajedno možemo starom ledenjaku vratiti osmijeh na lice - ponosno je rekao Jari.

Slažem se - odgovorio sam - samo moramo paziti da ne “pukne od smijeha” - našalio sam se.