Dadu su mučila ozbiljna pitanja prije našeg izleta između ledenih santi. Što ako nam se zaledi voda za piće dok plovimo? I onda još i potone na dno mora? Pa to je da se smrzzzzneš!

Zato smo prije puta odlučili napraviti pokus.

Uzeli smo 2 plastične prozirne boce od pola litre. Napunili smo ih vodom do vrha i dobro ih začepili. Jednu smo ostavili na stolu, a drugu stavili u zamrzivač.

Sutradan smo vidjeli da se boca iz zamrzivača zaledila i napuhnula. To je zato što led zauzima više mjesta od vode. Napunili smo kadu u kupaonici. Ona nam je glumila ledeno more. Ubacili smo boce u kadu da vidimo što će se dogoditi. Boca s vodom je potonula, a boca s ledom plutala. Led pluta na vodi jer ima manju gustoću od vode.

- Odlično! Ovako ih ne možemo izgubiti! - razveselio sam se

- Da - složio se Dado. - Iako ne možemo piti led, barem ih nećemo izgubiti!

- Imaš pravo, nemamo koristi od ledene vode. Moramo pronaći način kako da nam se voda ne zaledi! - složio sam se

Zato smo se odlučili na još jedan pokus. Dvije plastične čaše smo napunili s ⅔ vode. U jednu smo dodali 4 čajne žličice soli i dobro promiješali. Na nju smo napisali “sol”, kako ih ne bismo pomiješali. Ostavili smo ih u zamrzivaču na 4 sata.

Čaša sa soli se nije zamrznula. Za razliku od čaše s vodom. Jer sol snižava točku ledišta vode. Sad razumijemo zašto se sol posipa po cesti u zimskim uvjetima.

- Eto! To je rješenje! - uskliknuo je Dado. - Slana voda nam se sigurno neće zalediti!

- Imaš pravo! Ali što ćemo sa slanom vodom? - upitao sam ga

- Joj, Lino, zaboravio sam da slanu vodu ne možemo piti!

- Skuhala sam vam čaj da si ga natočite u termosice, da imate za izlet! - viknula nam je Biba iz kuhinje i riješila sve naše probleme.