Koliko pošaranog papira - začuđeno sam promrmljao ulazeći u Dadinu kuću - pa mogao bi se njime cijelu zimu grijati…

Ma ništa me ne pitaj - uzdahnuo je Dado - pokušavam napraviti skicu kućice na drvetu, ali mi nikako ne uspjeva. Možda mi ti možeš pomoći, Lino?

Naravno da mogu - veselo sam odgovorio - ali ću nam prvo napraviti Lino Mini Pillowse koje sam donio.

Ne, Lino… Prvo ćemo napraviti nacrt kućice, a nakon toga ćemo Pillowse pojesti kao nagradu za dobro obavljen posao - nasmijao se Dado

Može i tako, samo moramo požuriti jer ću brzo ostati bez energije.

Znači da ju moraš dobro čuvati - zaključio je Dado i nastavio - baš si me dobro podsjetio! Znaš li da je nedavno bio Svjetski dan očuvanja energije.

Znam, a uskoro će biti i Svjetski dan voda - dodao sam - ali i Svjetski dan Šuma… Dado! Znaš što bi trebali? Posaditi stablo u dvorištu.

Stablo? Pa što će nam stablo? A i koliko će godina trebati tom stablu da naraste - Dado nije bio oduševljen prijedlogom.

Najbolje vrijeme za posaditi stablo bilo je prije 20 godina, a drugo najbolje vrijeme je danas - ponosno sam mu odgovorio - a i uostalom, toliko papira si potrošio i još planiraš napraviti kućicu na drvetu… Stvarno je vrijeme da vratimo “dug” šumi.

To je istina - promrmljao je Dado - ali kako ćemo, nemamo čak niti sadnice…

Imam ja nekoliko žireva koje sam spremio najesen, dođi za mnom - brzo smo krenuli u dvorište.

Evo ih, sada ih samo trebamo zakopati u zemlju i pusti prirodi da iz njih napravi velike i moćne hrastove. Dado, ti imaš tu čast.
Dado je iskopao male rupe u zemlji i položio u njih žireve.

Moram priznati da se sada stvarno bolje osjećam kada znam da sam i ja nešto napravio za šumu, a ne samo šuma za mene - zadovoljno je prokomentirao Dado.

Znaš kako kažu, čist “žiro” račun, duga ljubav - prasnuli smo u smijeh obojica.