RUJAN - Ako ne želiš pokisnuti... Požuri polako

Lino, je li istina da kada kiša pada, to ustvari nebo plače - upitala me Biba dok smo stajali ispod stabla i čekali da kiša prestane padati
- Nije istina Biba - odgovorio sam joj - kiša pada kada se u oblacima nakupi previše vodene pare, pa je se oblaci moraju osloboditi kako bi mogli lakše nastaviti svoj put.
- A zašto onda kapljice kiše imaju oblik suza?
- Ma nemaju… kapljice kiše ustvari više imaju oblik… Hamburgera - nasmijao sam se
- Ma daj Lino, ne pričaj gluposti - nasmijala se - u svim slikovnicama kapljice kiše izgledaju kao suze
- Da, ali to je slikoviti prikaz. Kapljice kiše kada izađu iz oblaka prvo imaju oblik kuglice, a zatim se, zbog otpora zraka, spljošte baš poput hamburgera.
- Nisam baš sigurna da ti vjerujem Lino - odgovorila je kroz osmijeh
- A što kada bi ti rekao da je ova kiša ustvari vrlo vjerojatno krenula iz oblaka kao snijeg, a zatim se, zbog toplog zraka, pretvorila u kišu?
- Ma da baš, snijeg u 9. mjesecu - odmahnula je rukom Biba - A kada ti, Lino, već sve tako dobro znaš... Znaš li da kada trčiš po kiši ustvari više pokisneš, nego da samo lagano hodaš?
- Nemoguće... Ali to nema nikakvog smisla Biba - odgovorio sam joj
- E baš ima - zainatila se Biba - zato što kada trčiš, pokupiš i one kapljice kiše koje nisu bile namijenjene tebi - važno je odgovorila
- Da, ali kada lagano hodaš pokupiš sve kapljice, i one koje trebaš i koje ne trebaš - nasmijao sam se
- Znam kako ćemo to riješiti Lino. Sada idemo kući. Ti ćeš trčati, a ja ću lagano hodati. Pa ćemo vidjeti tko će više pokisnuti!
- Može, tako ćemo odmah znati tko je u pravu - odgovorio sam
Cijelim putem kući, kiša je padala sve jače i jače. Ja sam trčao što sam brže mogao, a Biba je šetala. Kada je napokon stigla kući, ja sam je čekao… Potpuno mokar, ali niti ona nije prošla ništa bolje od toga jer je i ona bila potpuno mokra.
- Čini se da kako god brzo ili polako ideš, svejedno cijeli pokisneš - rekla je razočarano.
- Ali ja mislim Biba da je sada, kada smo se vraćali kući, nebo uistinu plakalo.
- Stvarno to misliš! - uzbuđeno me pogledala
- Da… Ali je plakalo od smijeha na našu blesavu ideju.
- E tu se slažem s tobom Lino - odgovori i oboje prasnemo u smijeh.