Čekajući Ladu, još sam uvijek u nevjerici da je sutra Božić! Toliko sam uzbuđen da mi se krzno odmah naježi. Netko zvoni ispred vrata, mislim da je to Lada.

- Bok Lino! Jesi li sve spremio za Božić? - upitala me Lada ulazeći u kuću.

- Bok Lado! Moram ti priznati da sam ove godine baš dobar. Sve sam uspio na vrijeme spremiti. Dođi da vidiš božićnu jelku - ponosno sam pokazao najbolji dio svoje božićne bajke.

- Wow Lino, stvarno si se potrudio, ali nigdje ne vidim kekse i čašu mlijeka za Djeda Mraza - primijetila je Lada.

- Ma što bih ja bez tebe! Idem u kuhinju po svježe kekse - rekao sam i potrčao.

- Lino, pazi! - uzviknula je Lada dok sam padao sa zadnjom vrećicom keksa u šapama.

- Pa svi su se keksi slomili Lado! Već je sat vremena do ponoći, ako ne uspijemo napraviti nešto, Djeda Mraz će biti ljut na nas i možda nam neće ostaviti poklone - rekao sam Ladi, već tužan i shrvan.

- Nema veze Lino, imam jednu ideju! Možemo uzeti ove kekse i samljeti ih do kraja. Napravit ćemo od njih naše Čoko čupko kuglice s Lino Ladom Gold! - rekla je Lada.

- Da! To je odlična ideja! - rekao sam pripremajući sastojke za naše super kuglice.

Brzo smo napravili čokoladne kuglice i otišli spavati kako bi iduće jutro dočekali Božić.

- Probudi se Lino, Božić je, probudi se! - vikala mi je Lada pod uhom.

- Sretan Božić Lado - odgovorio sam dok sam trčao do božićne jelke.

- Vidi Lino, uspjeli smo! Dobili smo puno poklona - rekla je Lada, otvarajući poklon koji je imao njeno ime na ceduljici.

- A za koga je ovaj poklon? - upitao sam uzimajući najveći poklon pod jelkom.

- Što je to u njemu, Lino? - pitala me Lada.

- Vlak! A u vagonima naše kuglice! Ima i poruka na kojoj piše: “Dragi Lada i Lino, bolje i kreativnije kekse nisam jeo već dugo i posebno vam hvala na tome. Sretan Božić! - Djed Mraz” - odgovorio sam Ladi i pročitao poruku. 

- Svake godine pravit ćemo naše Čoko čupko kuglice, a probajmo ih sada i sami! - sretno je uzviknula Lada.