Uf, nisam niti znao da imam toliko praznih staklenki Lino Lade… - promrmljao sam si u bradu čisteći ostavu.

Nadam se samo da imaš i koju punu za palačinke koje si mi obećao ako ti pomognem pospremati - zadovoljno je prokomentirala Zizi.

Naravno da imam… Pripremio sam dovoljno “zimnice” za hladne dane i tople palačinke! Ne znam samo što ću sa svim tim praznim staklenkama, trebalo bi ih odnijeti u reciklažu…

Znaš što bismo mogli, Lino - sjetila se Zizi - kada sam dolazila tebi, vidjela sam da ti se pred kućom skupljaju gladne ptičice. Mogli bismo im od praznih staklenki napraviti kućicu!

To je odlična ideja - odgovorio sam - maloprije sam vidio i vrpcu kojom ih možemo pričvrstiti za stablo. A znam da imam i nešto sjemenki kojima ih možemo nahraniti… Idem brzo po njih.

Otiđi i po ljestve, jer ćemo bez krila teško doći do visokih grana - nasmijala se Zizi, već izlazeći u dvorište.

Moramo požuriti s “gradnjom” kućica jer ćemo se smrznuti - prokomentirao sam vežući posljednju staklenku na granu.

Evo ga, “Lino Ladne” kućice su spremne primiti nove stanare - ponosno sam uzviknuo silazeći niz ljestve.

Odlično je! - odgovorila je Zizi - hajdemo u kuću pa ćemo s prozora gledati ptičice kako uživaju!

Ušli smo u kuću i s prozora promatrali ptičice kako polako, ali sigurno razgledavaju svoje nove domove.

Lino, jesi li primijetio da ptičice ulaze samo u neke staklenke - začuđeno je prokomentirala Zizi.

Jesam… Izgleda da i one, baš kao i ja, vole velika pakiranja Lino Lade - prasnuli smo u smijeh oboje.

Možda je najbolje da nam sada otvoriš jedno novo, veliko pakiranje Lino Lade i napraviš palačinke - zadovoljno je protrljala šapicama Zizi.

A što ćemo s čišćenjem moje ostave - upitao sam - ma to ćemo ostaviti za sutra. - nasmijala se Zizi.