Lino, predivan je dan! Sunce prolazi kroz šuškave krošnje dok zlatno lišće pada, osjećam miris jučerašnje kiše i zemlje koja se sprema na počinak, a ljuljačke i klackalice zovu na igru... Ajmo u park!

Zizi, ti baš voliš jesen. Daj smisli neku pjesmicu - izazvao sam je.

Možda. Ako me odvedeš u park za inspiraciju - ustrajala je.

Ne moraš mi reći dvaput. Evo taman nam spremam nešto za prigristi ako ogladnimo. Može Lino Lada Pillows? Milk ili nougat?

Uzmi ti najbolje sve Pillowse, možda nam se društvo pridruži kasnije – napomenula je.

U pravu si. Joooj, baš se veselim ljuljačkama i klackalicama, a dugo nisam bio ni na vrtuljku… Hajmo krenuti, sunce sad najljepše grije!

No kad smo stigli, imali smo što vidjeti. Svi planovi za igru su nam pali u vodu – park je prepun smeća i bez dječje igre. Zizi je obeshrabrena, ali srećom, za sve uvijek postoji rješenje!

Zizi, bez brige. Napravit ćemo od ovog mjesta opet park prepun igre i smijeha.

Kako Lino, vidi, smeće je posvuda. I zašto su ove grane strgane?

To je možda učinilo nevrijeme, a možda i igra… U svakom slučaju, bitno je da nakon svake igre, kao što doma pospremiš igračke, i u parku pospremiš nered i popraviš sve što možeš što si prethodno zaprljao. Primjerice, ove grane možemo sad skupiti i odložiti na hrpu kako bismo pomogli vrtlarima koji brinu o biljkama i drveću.

Tako je, parkovi su naš najbliži dodir s prirodom u blizini naših domova – uskliknula je Zizi.

I zato trebamo pomoći čuvarima parkova kako god možemo. Skupit ćemo i ove otpatke smeća koje su kraj kanti i koševa.

Može, može Lino - evo bacam u koš, ovo malo smeća što ostalo je još!

Heej, je li to pjesmica na pomolu? Ali nije o jeseni.

Nema veze Lino, ako je priroda čista i slobodna od smeća, jesen je tim ljepša. A tek parkovi… Smislit ću ti pjesmica koliko želiš!

Pozovimo onda ostatak našeg društva. Bit ćemo brže gotovi, a onda možemo napokon uživati u igri, tvojim pjesmama i pravim čarima jeseni.