• Imam osjećaj da nam kutija žitarica svaki put traje sve kraće – nasmijao se Lino i uzeo mu praznu kutiju iz ruku, a Bigi je nastavio jesti svoj doručak.

 

  • Pa otkad je počela škola, ja sam stalno gladan i više jedem. Mozak troši mnogo energije kada uči, znaš… - Bigi je odmah imao spremno objašnjenje. – A što ćeš s tom kutijom? – zanimalo ga je.

 

  • Bacit ću je u otpad. Pretpostavljam da nam ne treba pa je red da je se reciklira. – objasnio mu je Lino.

 

Bigi je zadovoljno kimnuo glavom i odlučio da je to izvrstan trenutak da pokaže što je sve dosad naučio u školi. – A da bi završila na reciklaži, prvo se mora naći u plavom kontejneru!

 

  • Tako je, Bigi, bravo! Jeste li to učili u školi? – Lino je sjao od ponosa.

 

  • Učiteljica nam je odmah prvi dan u razredu pokazala gdje ćemo bacati papir, a gdje plastiku. Sviđaju mi se boje kontejnera. Jedna je žuta kao sunce, a druga plava kao nebo…

 

Lino se nasmiješio jer je shvatio da je Bigi glavom već na satu likovnog.


- U pravu si, stvarno je lako naučiti kamo se što baca. A sada pojedi svoj doručak da ne zakasniš u školu.

 

  • Koji doručak? Već sam zaboravio da sam doručkovao… - Bigi se primio za trbuh i ustima proizveo zvuk koji je trebao imitirati kruljenje u želucu, a zatim pokazao praznu zdjelicu.

 

  • Nije ni čudo da žitarice nestanu brzinom svjetlosti. A tvoj mozak očito radi punom parom! – nasmijao se Lino i obećao Bigiju da će ga nakon škole dočekati nova zaliha LINO Crunch žitarica.