Po prvi puta sve osnovce iz matične škole te 6 područnih škola (Beljevina, Bokšić, Bokšić Lug, Klokočevci, Pribiševci, Šaptinovci) i 3 odjela za učenike s teškoćama u razvoju okupio je Lino višebojac. Prepuni veselja, uzbuđeni zbog najavljenih sportskih gostiju, željni pokazati svoju umješnost u sportu i kreativnost u umjetničkom stvaralaštvu, mali su Đurđenovčani dočekali medvjedića Lina sa stotinjak šarenih transparenata, s gotovo 1000 crteža koji su ukrašavali školske hodnike i sve razrede, s pjesmom i plesom. Posebno su se potrudili dječaci i djevojčice iz odgojno obrazovne skupine koji su za svoj plakat o Čokolinu nagrađeni Lino pilowsima. Istu slatku nagradu osvojile su i djevojčice iz sedmog c koje su svojim vatrenim navijanjem predvodile bučne navijače među kojima su se našli i brojni roditelji.

Užarena atmosfera posebno je poticajno djelovala na višebojce iz petih i osmih razreda koji su pod vodstvom kapetana NK Osijek Ive Smoje pobijedili u svim grupnim igrama. U njihovim redovima tako su se našli i ukupni pobjednici Lino višebojca, a to su Filip Stojaković iz 5 razreda sa 140 bodova i osmašica Mirela Pavlović koja je osvojila 130 bodova. Premoć ove skupine potvrdila je i Barbara Dubovčak, učenica petog razreda i članica školske folklorne skupine, koja je svoju sklonost kulturi izrazila i kroz najbolji uradak o dječjem svijetu. Njoj su se pridružili i slučajnim izborom iz publike  izvučeni izazivači sportskih gostiju. Stalno nasmijana Leonarda Fridl iz petog razreda, na čijoj se bijeloj majici isticao natpis Lino, ogledala se u penalima s igračima RK Nexe iz Našica. Novopečeni hrvatski reprezentativac i član juniorske reprezentacije, koja se diči svjetskim zlatom,  Ivan Slišković i iskusni prvotimac Franjo Lelić  kao pravi kavaliri dopustili su da simpatična djevojčica odnese pobjedu. Ivo Smoje pak nije imaš šanse u srazu s Filipom Ostovićem iz 8 c jer se dečko iz petnih žila potrudio da Đurđenovac konačno pobijedi Osijek.

Zapravo u Đurđenovcu nije bilo poraženih, svi su dobili posebni osjećaj zajedništva, veliku dozu radosti i lijepu priču koju će dugo pamtiti.

Galeriju fotografija pogledajte ovdje. 

Svijet po mom, Barbara Dubovečak, 5. c

Za smijeh je potrebno malo, za postignuće puno. Za svijet po mom prijateljstvo i sloga, a za dug život, sreća i sloboda. Da sam ja netko i da je sve po mom, svijet bi bio jedan veliki dom. U domu ljubav, sreća i sloboda, prijateljstvo, sloga i osmijeh do krova. Tenkovi koji služe za rat, nama bi služili za vožnju kroz lunapark. Svijet bi sunce obasjalo svaki dan, a mjesec bi rijetko izlazio van. Ljudi bi sreću pronalazili u malim stvarima, u slatkišima i lijepim snovima. Tu sreću, pružala bi nam i naša prelijepa domovina. Za svako dijete bili bi zbrinuti mama i tata, koji bi sreću objesili na naša obiteljska vrata. Ne bi bilo rata, plača i tuge, a na nebu bi bile svaki dan, barem, dvije - tri duge. Kad bi svijet bio po mom, cijeli svijet bi bio jedan veliki dom. A, možda, kad bih izgradila veliku raketu, povela bih sve ljude na svijetu,u daleki svemir da lakše ukradem svima unutarnji nemir.

A ako stvarno postoji negdje takav svijet, napravit ću jedan veliki okret. Sa svojom raketom u daleke pustolovine, u ljubav, sreću i svijet po mome. No do tada ću sjediti ovdje u klupi i maštati o tome kao tihi cvjetić žuti.